im. ž. 〈G pincètē; mn. N pincète, G pincétā〉 mala kovinska hvataljka [izvaditi trn pincetom; ~ za obrve]

im. m. 〈G pingvína; mn. N pingvíni, G pingvínā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica morskih ptica južne polutke crnoga perja s leđne i bijeloga s trbušne strane koje ne mogu letjeti, prilagođene su plivanju i preživljavanju u izrazito hladnim uvjetima 2. pripadnik istoimene porodice [kraljevski ~]

im. ž. 〈G pȋnijē; mn. N pȋnije, G pȋnījā〉 bot. sredozemno drvo iz porodice borova s jestivim sjemenkama

im. m. 〈G pioníra, V pȉonīru; mn. N pioníri, G pionírā〉 1. osoba koja je prva kamo stigla 2. osoba koja je pokrenula kakvu novu djelatnost 3. najmlađi član u kakvoj organizaciji (sportskoj, političkoj i dr.) 4. hist. pripadnik masovne dječje organizacije u komunističkoj Jugoslaviji

im. ž. 〈G piònīrkē, DL piònīrki; mn. N piònīrke, G piònīrkā/piònīrkī〉 1. žena koja je prva kamo stigla 2. žena koja je pokrenula kakvu novu djelatnost 3. najmlađa članica u kakvoj organizaciji (sportskoj, političkoj i dr.) 4. hist. pripadnica masovne dječje organizacije u komunističkoj Jugoslaviji

prid. 〈G piònīrskōg(a); ž. piònīrskā, s. piònīrskō〉 koji se odnosi na pionire

im. ž. 〈G pípē; mn. N pípe, G pípā〉 v. slavina

im. m. 〈G pípca; mn. N pípci, G pȋpācā〉 v. ventil

im. m. → ticalo ♦ pustiti pipke tajno pokušati doći do podataka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȉpām, 3. l. mn. pȉpajū, imp. pȉpāj, aor. pȉpah, imperf. pȉpāh, prid. r. pȉpao, prid. t. pȉpān〉 lagano dodirivati prstima [~ tkaninu; ~ zid u mraku]; sin. opipavati

usk. služi za dozivanje pilića [Pi-pi, dođite ovamo!]; ant. iš

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȉpkām, 3. l. mn. pȉpkajū, imp. pȉpkāj, aor. pȉpkah, imperf. pȉpkāh, prid. r. pȉpkao, prid. t. pȉpkān〉 lagano i isprekidano pipati

im. m. 〈G pȉpničāra, V pȉpničāru/pȉpničāre; mn. N pȉpničāri, G pȉpničārā〉 osoba koja za šankom toči pića

prid. 〈G pȉpničāreva; ž. pȉpničāreva, s. pȉpničārevo〉 koji pripadu pipničaru; sin. pipničarov

im. ž. 〈G pȉpničārkē, DL pȉpničārki; mn. N pȉpničārke, G pȉpničārkā/pȉpničārkī〉 žena koja za šankom toči pića

prid. 〈G pȉpničārova; ž. pȉpničārova, s. pȉpničārovo〉 usp. pipničarev

im. m. 〈G pȋra, L píru, I pȋrom; mn. N pȉrovi, G pȉrōvā〉 svadbena svečanost, gozba ◇ srebrni ~ proslava dvadeset pete godišnjice braka; zlatni ~ proslava pedesete godišnjice braka

im. ž. 〈G piramídē; mn. N piramíde, G piramídā〉 1. mat. geometrijsko tijelo omeđeno osnovicom, koja je mnogokut, i pobočkama, koje su trokuti 2. grad., pov. velika kamena grobnica egipatskih faraona oblika istoimenoga geometrijskog tijela kojemu je osnovica četverokut

prid. 〈G pȉramīdnōg(a); ž. pȉramīdnā, s. pȉramīdnō〉 koji se odnosi na piramide

im. ž. 〈G pirànjē; mn. N pirànje, G piránjā〉 zool. grabežljiva riba snažne čeljusti koja živi u jatima u rijekama Afrike i Južne Amerike

im. m. 〈G pìrata, V pȉratu; mn. N pìrati, G pȉrātā〉 1. v. gusar 2. inform. osoba koja neovlašteno umnožava računalne programe, kompaktne diskove i sl.

im. ž. 〈G pìratkinjē; mn. N pìratkinje, G pìratkīnjā〉 inform. žena koja neovlašteno umnožava računalne programe, kompaktne diskove i sl.

im. m. 〈G pirèa〉 jelo u kojemu je koja namirnica pretvorena u kašu ili je usitnjena [~ od kestena; ~ od krumpira]

im. ž. 〈G pìrikē, DL pìriki; mn. N pìrike, G pȉrīkā〉 bot. višegodišnja trava vlažnih oranica

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pírī, 3. l. mn. pírē, aor. 3. l. jd. pȋrī, imperf. 3. l. jd. pírāše, prid. r. pírio〉 lagano puhati [Vjetrić piri.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pìrjām, 3. l. mn. pìrjajū, imp. pìrjāj, aor. pìrjah, imperf. pìrjāh, prid. r. pìrjao, prid. t. pȉrjān〉 pripremati hranu u pari na laganoj vatri [~ povrće]

im. ž. 〈G pìrogē, DL pìrogi; mn. N pìroge, G pȉrōgā〉 indijanski čamac načinjen u jednome komadu od izdubljenoga debla

im. ž. 〈G pirolízē〉 kem. razgradnja tvari pod utjecajem topline

im. m. 〈G piromána, V pȉromāne; mn. N pirománi, G pirománā〉 osoba koja ima bolesnu sklonost podmetanju požara

im. ž. 〈G piròmānkē, DL piròmānki; mn. N piròmānke, G piròmānkā/piròmānkī〉 žena koja ima bolesnu sklonost podmetanju požara

prid. 〈G piròmānskōg(a); ž. piròmānskā, s. piròmānskō〉 koji se odnosi na piromane

im. ž. 〈G piruètē; mn. N piruète, G piruétā〉 kružni okret tijela sa skokom [baletna ~; klizačka ~]

im. m. 〈G písca, V pȋšče; mn. N písci, G pȋsācā〉 1. osoba koja piše književna djela [~ za djecu]; sin. književnik, spisatelj 2. osoba koja je napisala koji tekst

im. m. 〈G pisáča; mn. N pisáči, G pisáčā〉 inform., tehn. vanjski uređaj koji služi za tiskanje tekstova i slika koje mu šalje računalo [iglični ~]; sin. printer razg.

prid. 〈G pìsāćēg(a); ž. pìsāćā, s. pìsāćē〉 koji služi za pisanje [~ pribor]

im. m. 〈G pȋska; mn. N pȉskovi/pȋsci, G pȉskōvā/pȉsākā〉 1. 〈mn. N pȉskovi〉 visok oštar zvuk [~ lokomotive; ~ zviždaljke] 2. 〈mn. N pȋsci〉 glazb. dio puhaćega glazbala u obliku cjevčice ili pločice koji svirač prislanja na usne

im. ž. 〈G pìsāljkē, DL pìsāljci; mn. N pìsāljke, G pìsāljkā/pìsāljkī〉 jednostavno sredstvo kojim se piše

im. s. 〈G pisámca; mn. N pisámca, G pìsāmācā/pìsāmcā〉 um. malo pismo

prid. 〈G pȋsānōg(a); ž. pȋsānā, s. pȋsānō〉 koji je zapisan [pisano pravilo]; ant. nepisani

im. ž. 〈G pìsanicē; mn. N pìsanice, G pìsanīcā〉 šareno uskrsno jaje

im. ž. 〈G pìsānkē, DL pìsānci; mn. N pìsānke, G pìsānkā/pìsānkī〉 bilježnica za vježbanje pravilnoga pisanja

im. s. 〈G písānja〉 1. proces u kojemu se što piše 2. vladanje pismom kojega jezika

im. m. 〈G pisára, V pȉsāru/pȉsāre; mn. N pisári, G pisárā〉 službenik koji se bavi običnim administrativnim poslovima

prid. 〈G pisáreva; ž. pisáreva, s. pisárevo〉 koji pripada pisaru; sin. pisarov

im. ž. 〈G pisàricē; mn. N pisàrice, G pisàrīcā〉 službenica koja se bavi običnim administrativnim poslovima

prid. 〈G pisàričina; ž. pisàričina, s. pisàričino〉 koji pripada pisarici

prid. 〈G pisárova; ž. pisárova, s. pisárovo〉 usp. pisarev

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȋšēm, 3. l. mn. pȋšū, imp. píši, aor. písah, imperf. pȋsāh, prid. r. písao, prid. t. pȋsān〉 1. 〈prijel. a. iznositi kakav sadržaj ili misli u pisanome obliku, oblikovati kakav tekst [~ domaću zadaću; ~ pismo; ~ roman; ~ službeni dopis] b. znati iznositi kakav sadržaj ili misli u na kojemu jeziku [Dobro govori i piše njemački.] 2. 〈neprijel.〉 a. bilježiti što slovima, brojkama ili znakovima na kakvu podlogu [~ olovkom; ~ po papiru] b. vladati pismom kojega jezika [On već zna čitati i pisati.] c. obraćati se komu pismom [~ majci] d. 〈3. l. jd.〉 biti zabilježeno u kakvu tekstu [Piše na oglasnoj ploči.; Piše u novinama.]